S namjerom inače proširiti horizont ovog kockičarskog bloga s objavama i novostima i na druge teme, danas ćemo malo pročavrljati o pitanju s kojim se mnogi slagači susretnu prije ili kasnije: mjerilu LEGO® modela.
Jasno, LEGO® je prepušten mašti slagača i nikome ne pada na pamet tvrditi koliko nešto mora biti veliko. No oni koji pokušavaju sagraditi svoje modele što prilagođenijima veličini standardnih LEGO® figurica (minifigova) moraju dobro odvagati mjerilo u kojem će graditi, naročito ako žele rekonstruirati stvari iz pravog svijeta za koje već imaju nacrte.
Uglavnom, s namjerom da minifig bude visok koliko i prosječan čovjek, radi se o mjerilu od oko 1:42, tj. model bi trebao biti otprilike 42 puta manji od stvarne veličine. No stvari ― pogađate ― nisu baš tako jednostavne. Naime, omjer širine i visine minifiga nije realističan. Koliko god naše figurice djelovale simpatično takve zdepaste, da ih kojim slučajem povećamo kako bi im visina odgovarala našoj, u stvarnosti bi se radilo o impresivno širokim i debelim ljudima. Ovo je inače razlog radi kojeg ćete se pošteno namučiti posjesti dva minifiga, jednog pored drugog, u automobil koji inače po mjerilu odgovara spomenutom mjerilu 1:42.
Radi toga, upravo kod vozila i općenito modela gdje su figurice gusto natrpane, iskusni slagači obično donekle povećaju mjerilo, čime minifigovi ispadnu nešto niži od prosjeka, ali im širina postane "humanija". S obzirom da to kod građevina ne predstavlja praktičan problem, one se često grade upravo blizu spomenutog mjerila 1:42, dok nije rijetkost vidjeti da se automobili grade čak u mjerilu 1:32, gdje im je prosječna širina oko 7 "studova". Mjerilo 1:32 je dovoljno sitno da minifigovi baš ne izgledaju kao patuljci, a ipak komforno stanu po dvojica u svaki red.
Sitne nevolje počnu ukoliko u diorami treba kombinirati 1:42 zgrade s 1:32 vozilima. Time će automobili obično biti širi nego što su visoki katovi kuća. Tu ne postoji nekakvo magično rješenje iz šešira, ali može se napraviti kompromis ― sagraditi automobile u nijansu sitnijem mjerilu oko 1:37-38, dakle široke oko 6 "studova". U njih je teško nagurati dva minifiga u širini, ali je moguće makar staviti dva sjedala i posjesti minifig na jedno, što djeluje dovoljno realistično - to znači da, u praksi, tko od promatrača baš ciljano ne razmišlja o tome, neće ni primijetiti u čemu je trik.